četvrtak, 3. siječnja 2013.

OBILJEŽILA STOLJEĆE Rita Levi-Montalcini: Njena krhka figura i superioran um osvijetlili su nam znanost i politiku Autor: Tanja Rudež Objavljeno: prije 1 h i 11 min inShare Kakav je život sa 100 godina? Tijelo radi što mu je volja, ali ja sam um, rekla je u jednom od svojih posljednjih intervjua Rita Levi-Montalcini, najdugovječnija nobelovka i talijanska nacionalna ikona koja je u nedjelju preminula u 103. godini života. VEZANE VIJESTI Vijesti Najdugovječnija nobelovka još se bavi znanošću Albert Einstein 1909. godine: Predavanje koje je dovelo do revolucije u znanosti Italija ju je voljela Ta sitna i elegantna starica brižljivo njegovane sijede kose desetljećima je bila jedna od najfascinantnijih pojava na talijanskoj znanstvenoj, političkoj i javnoj sceni. - S Ritom Levi-Montalcini ugasila se jedna blještava figura u povijesti znanosti - izjavio je talijanski predsjednik Giorgio Napolitano, kojemu je vijest o smrti velike znanstvenice osobno priopćila njezina nećakinja Piera Levi-Montalcini. Google oglasi Klima uređaji Fujitsu Najjeftinije grijanje Uz najbolje svjetske invertere www.fujitsu-klime.com.hr Raj za Upoznavanje Brzo. Jednostavno. Besplatno. Probajte Besplatno Upoznavanje... www.Flertik.hr Ljubavni problemi Sudbina je napisana među zvijezdama O Vašoj pitajte poznate astrologe! www.ezo.tv/ljubav Rita Levi-Montalcini rođena je 1909. godine u Torinu u uglednoj obitelji sefardskih Židova. Njezin otac Adamo Levi bio je matematičar i inženjer, a majka Adele Montalcini slikarica. Imali su četvero djece, Gina (jedan od najpoznatijih talijanskih arhitekata nakon Drugog svjetskog rata), Ninu te blizanke Ritu i Paolu. Kako je smatrao da je za žene najbolje da se dobro udaju, Adamo Levi pokušao je svoje tri kćeri odvratiti od njihovih nastojanja da se školuju. Pomagati drugima Dok je Nina odustala od svoje ambicije da postane književnica, blizanke Rita i Paola nisu svoju budućnost zamišljale kao supruge i majke. Naposljetku, Adamo Levi je popustio i blizanke su nastavile školovanje. Paola je postala slikarica, a Rita je završila studij medicine. “Maštala sam da je moja misija pomagati drugima, željela sam postati liječnica i otići u Afriku liječiti gubavce”, zapisala je Levi Montalcini u svojoj biografiji “Elogio dell’imperfezione”. Kada je 1936. diplomirala medicinu, odlučila je nastaviti znanstvenu karijeru, a posebno se zainteresirala za neurologiju. No, 1938. godine Benito Mussolini donio je rasne zakone, zbog čega su svi Židovi bili izbačeni s fakulteta i znanstvenih instituta. Rita je tada otišla u Belgiju gdje je kratko radila na jednom institutu za neurologiju. Kada je 1940. Njemačka napala Belgiju, vratila se u Torino. Njezina obitelj odlučila je ostati u Italiji, a mlada je znanstvenica u svojoj spavaćoj sobi počela istraživati embrije pilića, kako bi ponovila eksperimente američkog znanstvenika Viktora Hamburgera. Laboratorij usred rata Istraživanja, koja je počela u priručnom laboratoriju svoje spavaće sobe, Ritu Levi-Montalcini kasnije su dovela do otkrića čimbenika rasta živaca (NGF). Tijekom Drugog svjetskog rata obitelj Levi-Monatalcini preselila se u ladanjsku kućicu gdje je Rita ponovno napravila laboratorij i nastavila istraživanja. Kada su savezničke snage stigle u Italiju, angažirali se je kao liječnicu i bolničarku u izbjegličkom kampu. Nakon rata vratila se na Sveučilište Torino kako bi nastavila znanstvenu karijeru. Tada je objavila nekoliko zapaženih radova o svojim istraživanjima na pilećim embrijima, a na poziv Viktora Hamburgera 1946. otišla je na usavršavanje na Sveučilište Washington u St. Louisu. Nobelovka 1986. Otišla je na nekoliko mjeseci, ali je ostala gotovo 30 godina, što je bilo najproduktivnije i najsretnije razdoblje Ritina života. Kulminacija je bilo njezino otkriće čimbenika rasta živaca, signalne tvari koja regulira rast stanice, a od izuzetne je važnosti za razumijevanje tumora, ali i niza razvojnih deformacija te staračke demencije. Za to otkriće Levi-Montalcini nagrađena je Nobelovom nagradom za medicinu, koju je 1986. godine podijelila sa Stanleyjem Cohenom. Tada je već živjela u Rimu, gdje je vodila vlastiti laboratorij u kojem je predano istraživala do posljednjih godina života. - Kad su me nazvali da mi jave da sam dobila Nobelovu nagradu, već je skoro pala noć i ja sam čitala kriminalistički roman Agathe Christie - prisjetila se jednom prilikom Levi-Montalcini, čiji suradnici smatraju da je posjedovala “jedinstvenu znanstvenu intuiciju i golemu istraživačku strast”. Spavala je samo nekoliko sati, budila se u pet ujutro i jela jednom na dan. Talijanski matematičar Piergiorgio Odifreddi izjavio je da je uvijek bio zadivljen suprotnošću između njezine “sitne i krhke figure i snage njezina uma”. Kada je Levi-Montalcini napunila 100 godina, povjerila mu je da bi željela spavati dva do tri sata noću, jer više nema “vremena za gubljenje”. Živahna starica bila je dobra zdravlja pa joj je s navršenih 100 godina jedini problem bio narušen sluh, zbog čega je nosila slušni aparat. - U 100. moj je um, zahvaljujući iskustvu, superiorniji nego kad sam imala 20 godina - rekla je jednom prilikom Levi-Montalcini koja je bila aktivna na političkoj sceni te doživotna senatorica Talijanske Republike. Podržavala je ljevicu, zbog čega je bila meta uvreda desničara. Tako je profašist Storace 2008. godine rekao da će joj osobno donijeti “štake doma”, a ona je napisala pismo novinama u kojem je podsjetila da je služe i glava i noge, a Storacevo podcjenjivanje usporedila s fašističkim režimom koji joj je kao Židovki zabranio znanstveni rad. Njezinu karizmu i ugled u društvu nisu poljuljale ni šokantne tvrdnje bivšeg talijanskog ministra zdravlja Duilija Poggiolinija koji je 1994. godine, kada je optužen za korupciju, izjavio da je “Nobel za Levi-Montalcini kupljen novcem talijanske farmaceutske tvrtke Fidia”. - Optužbe protiv tvrtke Fidia ne mogu biti istinite. Proces biranja dobitnika Nobelove nagrade toliko je kompleksan da ne može biti korumpiran - izjavila je tada Levi-Montalcini zračeći mirnoćom. Nakon toga još je bila omiljenija u talijanskoj javnosti. Humana nezavisnost Rita Levi-Montalcini nikad se nije udavala i nije imala djecu jer je strahovala da bi tako mogla izgubiti svoju nezavisnost. - Nikad nisam požalila što sam tako odlučila. Moj život bio je bogat izvanrednim ljudskim vezama, radom i interesima. Nikad se nisam osjećala usamljenom - rekla je pred kraj života. Rita Levi-Montalcini pokopana je jučer u Torinu zajedno sa svojom sestrom Paolom koja je preminula 2000. godine.


OBILJEŽILA STOLJEĆE Rita Levi-Montalcini: Njena krhka figura i superioran um osvijetlili su nam znanost i politiku

Autor: Tanja Rudež
Objavljeno: prije 1 h i 11 min
 
 
 
Kakav je život sa 100 godina? Tijelo radi što mu je volja, ali ja sam um, rekla je u jednom od svojih posljednjih intervjua Rita Levi-Montalcini, najdugovječnija nobelovka i talijanska nacionalna ikona koja je u nedjelju preminula u 103. godini života.

Italija ju je voljela

Ta sitna i elegantna starica brižljivo njegovane sijede kose desetljećima je bila jedna od najfascinantnijih pojava na talijanskoj znanstvenoj, političkoj i javnoj sceni.
- S Ritom Levi-Montalcini ugasila se jedna blještava figura u povijesti znanosti - izjavio je talijanski predsjednik Giorgio Napolitano, kojemu je vijest o smrti velike znanstvenice osobno priopćila njezina nećakinja Piera Levi-Montalcini.

Google oglasi

Rita Levi-Montalcini rođena je 1909. godine u Torinu u uglednoj obitelji sefardskih Židova.
Njezin otac Adamo Levi bio je matematičar i inženjer, a majka Adele Montalcini slikarica.
Imali su četvero djece, Gina (jedan od najpoznatijih talijanskih arhitekata nakon Drugog svjetskog rata), Ninu te blizanke Ritu i Paolu.
Kako je smatrao da je za žene najbolje da se dobro udaju, Adamo Levi pokušao je svoje tri kćeri odvratiti od njihovih nastojanja da se školuju.

Pomagati drugima

Dok je Nina odustala od svoje ambicije da postane književnica, blizanke Rita i Paola nisu svoju budućnost zamišljale kao supruge i majke. Naposljetku, Adamo Levi je popustio i blizanke su nastavile školovanje.
Paola je postala slikarica, a Rita je završila studij medicine. “Maštala sam da je moja misija pomagati drugima, željela sam postati liječnica i otići u Afriku liječiti gubavce”, zapisala je Levi Montalcini u svojoj biografiji “Elogio dell’imperfezione”. Kada je 1936. diplomirala medicinu, odlučila je nastaviti znanstvenu karijeru, a posebno se zainteresirala za neurologiju. No, 1938. godine Benito Mussolini donio je rasne zakone, zbog čega su svi Židovi bili izbačeni s fakulteta i znanstvenih instituta. Rita je tada otišla u Belgiju gdje je kratko radila na jednom institutu za neurologiju. Kada je 1940. Njemačka napala Belgiju, vratila se u Torino.
Njezina obitelj odlučila je ostati u Italiji, a mlada je znanstvenica u svojoj spavaćoj sobi počela istraživati embrije pilića, kako bi ponovila eksperimente američkog znanstvenika Viktora Hamburgera.

Laboratorij usred rata

Istraživanja, koja je počela u priručnom laboratoriju svoje spavaće sobe, Ritu Levi-Montalcini kasnije su dovela do otkrića čimbenika rasta živaca (NGF).
Tijekom Drugog svjetskog rata obitelj Levi-Monatalcini preselila se u ladanjsku kućicu gdje je Rita ponovno napravila laboratorij i nastavila istraživanja. Kada su savezničke snage stigle u Italiju, angažirali se je kao liječnicu i bolničarku u izbjegličkom kampu.
Nakon rata vratila se na Sveučilište Torino kako bi nastavila znanstvenu karijeru. Tada je objavila nekoliko zapaženih radova o svojim istraživanjima na pilećim embrijima, a na poziv Viktora Hamburgera 1946. otišla je na usavršavanje na Sveučilište Washington u St. Louisu.

Nobelovka 1986.

Otišla je na nekoliko mjeseci, ali je ostala gotovo 30 godina, što je bilo najproduktivnije i najsretnije razdoblje Ritina života.
Kulminacija je bilo njezino otkriće čimbenika rasta živaca, signalne tvari koja regulira rast stanice, a od izuzetne je važnosti za razumijevanje tumora, ali i niza razvojnih deformacija te staračke demencije. Za to otkriće Levi-Montalcini nagrađena je Nobelovom nagradom za medicinu, koju je 1986. godine podijelila sa Stanleyjem Cohenom. Tada je već živjela u Rimu, gdje je vodila vlastiti laboratorij u kojem je predano istraživala do posljednjih godina života.
- Kad su me nazvali da mi jave da sam dobila Nobelovu nagradu, već je skoro pala noć i ja sam čitala kriminalistički roman Agathe Christie - prisjetila se jednom prilikom Levi-Montalcini, čiji suradnici smatraju da je posjedovala “jedinstvenu znanstvenu intuiciju i golemu istraživačku strast”. Spavala je samo nekoliko sati, budila se u pet ujutro i jela jednom na dan.
Talijanski matematičar Piergiorgio Odifreddi izjavio je da je uvijek bio zadivljen suprotnošću između njezine “sitne i krhke figure i snage njezina uma”. Kada je Levi-Montalcini napunila 100 godina, povjerila mu je da bi željela spavati dva do tri sata noću, jer više nema “vremena za gubljenje”. Živahna starica bila je dobra zdravlja pa joj je s navršenih 100 godina jedini problem bio narušen sluh, zbog čega je nosila slušni aparat. - U 100. moj je um, zahvaljujući iskustvu, superiorniji nego kad sam imala 20 godina - rekla je jednom prilikom Levi-Montalcini koja je bila aktivna na političkoj sceni te doživotna senatorica Talijanske Republike. Podržavala je ljevicu, zbog čega je bila meta uvreda desničara.
Tako je profašist Storace 2008. godine rekao da će joj osobno donijeti “štake doma”, a ona je napisala pismo novinama u kojem je podsjetila da je služe i glava i noge, a Storacevo podcjenjivanje usporedila s fašističkim režimom koji joj je kao Židovki zabranio znanstveni rad.
Njezinu karizmu i ugled u društvu nisu poljuljale ni šokantne tvrdnje bivšeg talijanskog ministra zdravlja Duilija Poggiolinija koji je 1994. godine, kada je optužen za korupciju, izjavio da je “Nobel za Levi-Montalcini kupljen novcem talijanske farmaceutske tvrtke Fidia”.
- Optužbe protiv tvrtke Fidia ne mogu biti istinite. Proces biranja dobitnika Nobelove nagrade toliko je kompleksan da ne može biti korumpiran - izjavila je tada Levi-Montalcini zračeći mirnoćom. Nakon toga još je bila omiljenija u talijanskoj javnosti.

Humana nezavisnost

Rita Levi-Montalcini nikad se nije udavala i nije imala djecu jer je strahovala da bi tako mogla izgubiti svoju nezavisnost.
- Nikad nisam požalila što sam tako odlučila. Moj život bio je bogat izvanrednim ljudskim vezama, radom i interesima. Nikad se nisam osjećala usamljenom - rekla je pred kraj života. Rita Levi-Montalcini pokopana je jučer u Torinu zajedno sa svojom sestrom Paolom koja je preminula 2000. godine.

Autor: Tanja Rudež
Objavljeno: prije 1 h i 11 min
 
 
 
Kakav je život sa 100 godina? Tijelo radi što mu je volja, ali ja sam um, rekla je u jednom od svojih posljednjih intervjua Rita Levi-Montalcini, najdugovječnija nobelovka i talijanska nacionalna ikona koja je u nedjelju preminula u 103. godini života.

Italija ju je voljela

Ta sitna i elegantna starica brižljivo njegovane sijede kose desetljećima je bila jedna od najfascinantnijih pojava na talijanskoj znanstvenoj, političkoj i javnoj sceni.
- S Ritom Levi-Montalcini ugasila se jedna blještava figura u povijesti znanosti - izjavio je talijanski predsjednik Giorgio Napolitano, kojemu je vijest o smrti velike znanstvenice osobno priopćila njezina nećakinja Piera Levi-Montalcini.

Google oglasi

Rita Levi-Montalcini rođena je 1909. godine u Torinu u uglednoj obitelji sefardskih Židova.
Njezin otac Adamo Levi bio je matematičar i inženjer, a majka Adele Montalcini slikarica.
Imali su četvero djece, Gina (jedan od najpoznatijih talijanskih arhitekata nakon Drugog svjetskog rata), Ninu te blizanke Ritu i Paolu.
Kako je smatrao da je za žene najbolje da se dobro udaju, Adamo Levi pokušao je svoje tri kćeri odvratiti od njihovih nastojanja da se školuju.

Pomagati drugima

Dok je Nina odustala od svoje ambicije da postane književnica, blizanke Rita i Paola nisu svoju budućnost zamišljale kao supruge i majke. Naposljetku, Adamo Levi je popustio i blizanke su nastavile školovanje.
Paola je postala slikarica, a Rita je završila studij medicine. “Maštala sam da je moja misija pomagati drugima, željela sam postati liječnica i otići u Afriku liječiti gubavce”, zapisala je Levi Montalcini u svojoj biografiji “Elogio dell’imperfezione”. Kada je 1936. diplomirala medicinu, odlučila je nastaviti znanstvenu karijeru, a posebno se zainteresirala za neurologiju. No, 1938. godine Benito Mussolini donio je rasne zakone, zbog čega su svi Židovi bili izbačeni s fakulteta i znanstvenih instituta. Rita je tada otišla u Belgiju gdje je kratko radila na jednom institutu za neurologiju. Kada je 1940. Njemačka napala Belgiju, vratila se u Torino.
Njezina obitelj odlučila je ostati u Italiji, a mlada je znanstvenica u svojoj spavaćoj sobi počela istraživati embrije pilića, kako bi ponovila eksperimente američkog znanstvenika Viktora Hamburgera.

Laboratorij usred rata

Istraživanja, koja je počela u priručnom laboratoriju svoje spavaće sobe, Ritu Levi-Montalcini kasnije su dovela do otkrića čimbenika rasta živaca (NGF).
Tijekom Drugog svjetskog rata obitelj Levi-Monatalcini preselila se u ladanjsku kućicu gdje je Rita ponovno napravila laboratorij i nastavila istraživanja. Kada su savezničke snage stigle u Italiju, angažirali se je kao liječnicu i bolničarku u izbjegličkom kampu.
Nakon rata vratila se na Sveučilište Torino kako bi nastavila znanstvenu karijeru. Tada je objavila nekoliko zapaženih radova o svojim istraživanjima na pilećim embrijima, a na poziv Viktora Hamburgera 1946. otišla je na usavršavanje na Sveučilište Washington u St. Louisu.

Nobelovka 1986.

Otišla je na nekoliko mjeseci, ali je ostala gotovo 30 godina, što je bilo najproduktivnije i najsretnije razdoblje Ritina života.
Kulminacija je bilo njezino otkriće čimbenika rasta živaca, signalne tvari koja regulira rast stanice, a od izuzetne je važnosti za razumijevanje tumora, ali i niza razvojnih deformacija te staračke demencije. Za to otkriće Levi-Montalcini nagrađena je Nobelovom nagradom za medicinu, koju je 1986. godine podijelila sa Stanleyjem Cohenom. Tada je već živjela u Rimu, gdje je vodila vlastiti laboratorij u kojem je predano istraživala do posljednjih godina života.
- Kad su me nazvali da mi jave da sam dobila Nobelovu nagradu, već je skoro pala noć i ja sam čitala kriminalistički roman Agathe Christie - prisjetila se jednom prilikom Levi-Montalcini, čiji suradnici smatraju da je posjedovala “jedinstvenu znanstvenu intuiciju i golemu istraživačku strast”. Spavala je samo nekoliko sati, budila se u pet ujutro i jela jednom na dan.
Talijanski matematičar Piergiorgio Odifreddi izjavio je da je uvijek bio zadivljen suprotnošću između njezine “sitne i krhke figure i snage njezina uma”. Kada je Levi-Montalcini napunila 100 godina, povjerila mu je da bi željela spavati dva do tri sata noću, jer više nema “vremena za gubljenje”. Živahna starica bila je dobra zdravlja pa joj je s navršenih 100 godina jedini problem bio narušen sluh, zbog čega je nosila slušni aparat. - U 100. moj je um, zahvaljujući iskustvu, superiorniji nego kad sam imala 20 godina - rekla je jednom prilikom Levi-Montalcini koja je bila aktivna na političkoj sceni te doživotna senatorica Talijanske Republike. Podržavala je ljevicu, zbog čega je bila meta uvreda desničara.
Tako je profašist Storace 2008. godine rekao da će joj osobno donijeti “štake doma”, a ona je napisala pismo novinama u kojem je podsjetila da je služe i glava i noge, a Storacevo podcjenjivanje usporedila s fašističkim režimom koji joj je kao Židovki zabranio znanstveni rad.
Njezinu karizmu i ugled u društvu nisu poljuljale ni šokantne tvrdnje bivšeg talijanskog ministra zdravlja Duilija Poggiolinija koji je 1994. godine, kada je optužen za korupciju, izjavio da je “Nobel za Levi-Montalcini kupljen novcem talijanske farmaceutske tvrtke Fidia”.
- Optužbe protiv tvrtke Fidia ne mogu biti istinite. Proces biranja dobitnika Nobelove nagrade toliko je kompleksan da ne može biti korumpiran - izjavila je tada Levi-Montalcini zračeći mirnoćom. Nakon toga još je bila omiljenija u talijanskoj javnosti.

Humana nezavisnost

Rita Levi-Montalcini nikad se nije udavala i nije imala djecu jer je strahovala da bi tako mogla izgubiti svoju nezavisnost.
- Nikad nisam požalila što sam tako odlučila. Moj život bio je bogat izvanrednim ljudskim vezama, radom i interesima. Nikad se nisam osjećala usamljenom - rekla je pred kraj života. Rita Levi-Montalcini pokopana je jučer u Torinu zajedno sa svojom sestrom Paolom koja je preminula 2000. godine.

Nema komentara:

Objavi komentar