subota, 5. siječnja 2013.

Mladić (23) odlučio je posvetiti život maloj djeci u bolnicama Branimir Budak iz vlastitog džepa plaća materijale za kreativne radionice, a zatim posjećuje bolesne mališane, kojima u bolničke dane unosi radost i veselje Petak, 04. 1. 2013. u 19:00 Piše: Iva Rebac Žarko Bašić/Pixsell Za osmijeh djeteta koje pati, Branimir bi sve učinio. Zato je osnovao udrugu Philip te s volonterima pomaže mališanima. Iako je odrastao u neimaštini i majka ga je napustila, ostao je jak duhom, pun nježnosti i topline. Prije dvije godine osnovao je udrugu Philip. Sa šest mladih volonterki organizira kreativne terapeutske radionice u zagrebačkim bolnicama koje financira svojim novcem koji zarađuje kao fotograf. - I danas se dobro sjećam devedesetih i tužnog plača vršnjaka u vrtiću Dječjeg doma ‘Sveti Josip’ u Hrvatskom Leskovcu. Ondje je bilo puno siročadi i izbjeglica - prisjeća se ovaj iznimni mladić. Imao je 17 godina kada je organizirao prvu humanitarnu akciju i od tada nije stao pomagati potrebitima. - Kreativna terapija temelji se na igri i stvaralaštvu. S djecom crtamo, slikamo, izrađujemo nakit, predmete od gline, ukrase za Božić, uskrsne pisanice... Želimo da zaborave na bolesti i terapije zbog kojih su ondje - kaže Branimir i dodaje kako djeca obožavaju kreativni ručni rad te se tako kroz igru psihički rasterete. S volonterakama redovito posjećuje djecu u bolnicama u Vinogradskoj, Klaićevoj i na Srebrnjaku, a u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež Branimir odlazi sam. - Zadovoljni su i liječnici i roditelji, a djeca su sretna. Vidjeti nasmijano i sretno dijete je nebeski, rajski osjećaj. To je jedina nagrada koja mi treba - ističe Branimir koji na mjesec radi s 300 djece. Kaže kako je njihov projekt uspio jer je proizašao iz srca. Odlikaš velika srca zna kako je to biti napušten Branimir je apsolvent na studiju modnog dizajna. Kao srednjoškolac doživio je veliku traumu jer je majka njega, dvojicu braće i oca napustila kako bi otišla živjeti u inozemstvo. Zbog toga suosjeća s mališanima koji se osjećaju napušteno. U ponedjeljak na HTV-u ili na www.ponoshrvatske.hr pogledajte priču o Branimiru.


Mladić (23) odlučio je posvetiti život maloj djeci u bolnicama

Branimir Budak iz vlastitog džepa plaća materijale za kreativne radionice, a zatim posjećuje bolesne mališane, kojima u bolničke dane unosi radost i veselje

Petak, 04. 1. 2013. u 19:00   Piše: 
Mladić (23) odlučio je posvetiti život maloj djeci u bolnicamaŽarko Bašić/Pixsell
Za osmijeh djeteta koje pati, Branimir bi sve učinio. Zato je osnovao udrugu Philip te s volonterima pomaže mališanima.
Iako je odrastao u neimaštini i majka ga je napustila, ostao je jak duhom, pun nježnosti i topline. Prije dvije godine osnovao je udrugu Philip. Sa šest mladih volonterki organizira kreativne terapeutske radionice u zagrebačkim bolnicama koje financira svojim novcem koji zarađuje kao fotograf.
- I danas se dobro sjećam devedesetih i tužnog plača vršnjaka u vrtiću Dječjeg doma ‘Sveti Josip’ u Hrvatskom Leskovcu. Ondje je bilo puno siročadi i izbjeglica - prisjeća se ovaj iznimni mladić.
Imao je 17 godina kada je organizirao prvu humanitarnu akciju i od tada nije stao pomagati potrebitima.
- Kreativna terapija temelji se na igri i stvaralaštvu. S djecom crtamo, slikamo, izrađujemo nakit, predmete od gline, ukrase za Božić, uskrsne pisanice... Želimo da zaborave na bolesti i terapije zbog kojih su ondje - kaže Branimir i dodaje kako djeca obožavaju kreativni ručni rad te se tako kroz igru psihički rasterete.
S volonterakama redovito posjećuje djecu u bolnicama u Vinogradskoj, Klaićevoj i na Srebrnjaku, a u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež Branimir odlazi sam.
- Zadovoljni su i liječnici i roditelji, a djeca su sretna. Vidjeti nasmijano i sretno dijete je nebeski, rajski osjećaj. To je jedina nagrada koja mi treba - ističe Branimir koji na mjesec radi s 300 djece. Kaže kako je njihov projekt uspio jer je proizašao iz srca.

Odlikaš velika srca zna kako je to biti napušten

Branimir je apsolvent na studiju modnog dizajna. Kao srednjoškolac doživio je veliku traumu jer je majka njega, dvojicu braće i oca napustila kako bi otišla živjeti u inozemstvo. Zbog toga suosjeća s mališanima koji se osjećaju napušteno.
U ponedjeljak na HTV-u ili na www.ponoshrvatske.hr pogledajte priču o Branimiru.

Branimir Budak iz vlastitog džepa plaća materijale za kreativne radionice, a zatim posjećuje bolesne mališane, kojima u bolničke dane unosi radost i veselje

Petak, 04. 1. 2013. u 19:00   Piše: 
Mladić (23) odlučio je posvetiti život maloj djeci u bolnicamaŽarko Bašić/Pixsell
Za osmijeh djeteta koje pati, Branimir bi sve učinio. Zato je osnovao udrugu Philip te s volonterima pomaže mališanima.
Iako je odrastao u neimaštini i majka ga je napustila, ostao je jak duhom, pun nježnosti i topline. Prije dvije godine osnovao je udrugu Philip. Sa šest mladih volonterki organizira kreativne terapeutske radionice u zagrebačkim bolnicama koje financira svojim novcem koji zarađuje kao fotograf.
- I danas se dobro sjećam devedesetih i tužnog plača vršnjaka u vrtiću Dječjeg doma ‘Sveti Josip’ u Hrvatskom Leskovcu. Ondje je bilo puno siročadi i izbjeglica - prisjeća se ovaj iznimni mladić.
Imao je 17 godina kada je organizirao prvu humanitarnu akciju i od tada nije stao pomagati potrebitima.
- Kreativna terapija temelji se na igri i stvaralaštvu. S djecom crtamo, slikamo, izrađujemo nakit, predmete od gline, ukrase za Božić, uskrsne pisanice... Želimo da zaborave na bolesti i terapije zbog kojih su ondje - kaže Branimir i dodaje kako djeca obožavaju kreativni ručni rad te se tako kroz igru psihički rasterete.
S volonterakama redovito posjećuje djecu u bolnicama u Vinogradskoj, Klaićevoj i na Srebrnjaku, a u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež Branimir odlazi sam.
- Zadovoljni su i liječnici i roditelji, a djeca su sretna. Vidjeti nasmijano i sretno dijete je nebeski, rajski osjećaj. To je jedina nagrada koja mi treba - ističe Branimir koji na mjesec radi s 300 djece. Kaže kako je njihov projekt uspio jer je proizašao iz srca.

Odlikaš velika srca zna kako je to biti napušten

Branimir je apsolvent na studiju modnog dizajna. Kao srednjoškolac doživio je veliku traumu jer je majka njega, dvojicu braće i oca napustila kako bi otišla živjeti u inozemstvo. Zbog toga suosjeća s mališanima koji se osjećaju napušteno.
U ponedjeljak na HTV-u ili na www.ponoshrvatske.hr pogledajte priču o Branimiru.

Nema komentara:

Objavi komentar