Svijet preživio smak: Na toj planini nečega ima, poput neke energije
Kroz prolaz između planina na jugozapadu Francuske kroz povijest su protutnjali keltski druidi, katari, templari...
Turisti sa sjevera Francuske umotali su se u foliju
Foto: AFP/PIXSELL
– Razni neobični obredi i seanse održavali su se na planini – govori Cristel (38), stanovnica obližnjeg francuskog sela. Otkad se prije pet godina doselila iz unutrašnjosti Francuske, ljeti zna i nekoliko dana provesti na 1231 metara visokoj, čarobnoj planini. Sunčeve zrake probijaju gustu maglu. Divovska stijena i podno nje malo selo sada se vide jasnije. Bugarach, selo na jugozapadu Francuske, oduvijek je bilo važno. Ondje se nalazi prolaz između planina, hladnih potoka i zelenih dolina na putu iz Francuske u Španjolsku. Onuda su kroz povijest prolazili keltski druidi, katari, templari...
Google Oglasi
Doček Nove Godine 2013
Srednja Dalmacija - Srce Jadrana U ponudi 10 hotela i 7 gradovawww.dalmatia.hr
Srednja Dalmacija - Srce Jadrana U ponudi 10 hotela i 7 gradovawww.dalmatia.hr
Neki vjeruju, neki ne
– Vjerujem da su oni tada ovdje održavali religiozne rituale – priča Cristel dok se uspinjemo oštrim okukama. Obučena u neobični kostim, nošnju indijanskog plemena, s prijateljima se sprema snimiti film o smaku svijeta. Uvjerena je da će preživjeti apokalipsu. No, neki u apokalipsu ne vjeruju:
– Već se 50 godina uspinjem na tu planinu. Poznajem svaki njezin kamen. Ondje nema ničeg neobičnog – vidno ljutit viče Georges Tricoir (72), lokalni umirovljenik. Prije nekoliko dana telefon mu je zazvonio u 1 sat u noći. Panično je podigao slušalicu strahujući da se nekome u obitelji što dogodilo.
– Imate li slobodno mjesto za spavanje? – bilo je pitanje s druge strane.
U Bugarachu se nalazi više novinara nego stanovnika. Većini od 188 seljana smeta nazočnost otprilike 260 novinara i još toliko turista i avanturista u potrazi za neobičnim ljudima i svjedočenjem smaku svijeta.
– Ljudi, gledajte! – viče jedan mlađi čovjek s bradom, dok Bugarach podrhtava pod snažnom tutnjavom. Zvuk postaje zaglušujuć.
– Što je ono na nebu? – panično se dere drugi. Policijski helikopter kontrolira situaciju. Najednom, na blatnjavoj ulici pojavljuju se dva stvora. Umotani su u foliju. Piju pivo.
– Sve nas je ovo potaknulo da se spustimo u selo – govori jedan. Ovi francuski turisti su se, naime, spustili sa sjevera Francuske, iz grada Lillea. Danas će izaći u novinama diljem zemaljske kugle. Tome se nadaju i majka s dvije kćeri. Njihova su lica obojena zelenom bojom. Objašnjavaju kako su upravo stigle s jedne udaljene planete, a mnoštvo pomamljenih novinara sve uredno bilježi. Na jedinoj pravoj ulici u selu vlada gužva. Selo polako tone u mrak. Na kraju puta, na izlazu iz sela, jedna starija žena upravo ulazi u kamenu nastambu. Mali restoran i trgovina puni su znatiželjnih ljudi. Prozori na okolnim kućama su zatvoreni. Stanovnici su nestali.
– Naravno, seljani ne žele razgovarati. Ne žele da ih nazivate čudacima - govori Corine Leblanc (52).
– Znate na planini ima nečeg. Ne mogu to objasniti. To je poput neke energije – ističe ona. U selu je nekad davno živio njezin rođak. Hladne zime, 1997. godine Corine ga je posjetila. Šetala je te noći puteljkom prema planini kada je, kako kaže, nešto vidjela na nebu.
– Zelena, nejasna svjetlost me je paralizirala. Zatim sam osjetila kako se uzdižem. Noge mi više nisu bile na tlu. A zatim sam izgubila svijest – kaže i dodaje da je nakon što je došla k sebi na rukama imala zelene mrlje. Onda je uslijedilo novo pomračenje. Osvijestivši se otrčala je. Riječi, međutim, nisu izlazile.
Svijet se promijenio
– Vratila sam se prije pet godina i s mužem ovdje otvorila trgovinu. Nešto, neka intuicija me vodila natrag – priča Corine. Iza njenih leđa, u trgovini, Jean-Marc Buge (53) velikim nožem reže pršut. Zbog velike gužve su ga zaposlili na dva dana. Oči mu se najednom šire.
– Inače se bavim spiritizmom. Onostranim. Razgovaram s duhovima – govori ozbiljno. Ostavlja nož i rukama pojačava doživljaj. Noć se nadvila nad Bugarach. Neki čekaju dolazak. Lokalni stanovnici odlazak. Masa ljudi u tišini čeka. Pripadnici različitih naroda napuštaju selo. Automobila je sve manje. Kada je i posljednji napustio parkiralište, Corine Leblanc progovara: – Sada ćemo ponovno živjeti u skladu s prirodom. Svijet noćas nije nestao. No promijenio se. Corine drži knjigu “Tajna koju skrivamo”...
Kroz prolaz između planina na jugozapadu Francuske kroz povijest su protutnjali keltski druidi, katari, templari...
Turisti sa sjevera Francuske umotali su se u foliju
Foto: AFP/PIXSELL
– Razni neobični obredi i seanse održavali su se na planini – govori Cristel (38), stanovnica obližnjeg francuskog sela. Otkad se prije pet godina doselila iz unutrašnjosti Francuske, ljeti zna i nekoliko dana provesti na 1231 metara visokoj, čarobnoj planini. Sunčeve zrake probijaju gustu maglu. Divovska stijena i podno nje malo selo sada se vide jasnije. Bugarach, selo na jugozapadu Francuske, oduvijek je bilo važno. Ondje se nalazi prolaz između planina, hladnih potoka i zelenih dolina na putu iz Francuske u Španjolsku. Onuda su kroz povijest prolazili keltski druidi, katari, templari...
Google Oglasi
Doček Nove Godine 2013
Srednja Dalmacija - Srce Jadrana U ponudi 10 hotela i 7 gradovawww.dalmatia.hr
Srednja Dalmacija - Srce Jadrana U ponudi 10 hotela i 7 gradovawww.dalmatia.hr
Neki vjeruju, neki ne
– Vjerujem da su oni tada ovdje održavali religiozne rituale – priča Cristel dok se uspinjemo oštrim okukama. Obučena u neobični kostim, nošnju indijanskog plemena, s prijateljima se sprema snimiti film o smaku svijeta. Uvjerena je da će preživjeti apokalipsu. No, neki u apokalipsu ne vjeruju:
– Već se 50 godina uspinjem na tu planinu. Poznajem svaki njezin kamen. Ondje nema ničeg neobičnog – vidno ljutit viče Georges Tricoir (72), lokalni umirovljenik. Prije nekoliko dana telefon mu je zazvonio u 1 sat u noći. Panično je podigao slušalicu strahujući da se nekome u obitelji što dogodilo.
– Imate li slobodno mjesto za spavanje? – bilo je pitanje s druge strane.
U Bugarachu se nalazi više novinara nego stanovnika. Većini od 188 seljana smeta nazočnost otprilike 260 novinara i još toliko turista i avanturista u potrazi za neobičnim ljudima i svjedočenjem smaku svijeta.
– Ljudi, gledajte! – viče jedan mlađi čovjek s bradom, dok Bugarach podrhtava pod snažnom tutnjavom. Zvuk postaje zaglušujuć.
– Što je ono na nebu? – panično se dere drugi. Policijski helikopter kontrolira situaciju. Najednom, na blatnjavoj ulici pojavljuju se dva stvora. Umotani su u foliju. Piju pivo.
– Sve nas je ovo potaknulo da se spustimo u selo – govori jedan. Ovi francuski turisti su se, naime, spustili sa sjevera Francuske, iz grada Lillea. Danas će izaći u novinama diljem zemaljske kugle. Tome se nadaju i majka s dvije kćeri. Njihova su lica obojena zelenom bojom. Objašnjavaju kako su upravo stigle s jedne udaljene planete, a mnoštvo pomamljenih novinara sve uredno bilježi. Na jedinoj pravoj ulici u selu vlada gužva. Selo polako tone u mrak. Na kraju puta, na izlazu iz sela, jedna starija žena upravo ulazi u kamenu nastambu. Mali restoran i trgovina puni su znatiželjnih ljudi. Prozori na okolnim kućama su zatvoreni. Stanovnici su nestali.
– Naravno, seljani ne žele razgovarati. Ne žele da ih nazivate čudacima - govori Corine Leblanc (52).
– Znate na planini ima nečeg. Ne mogu to objasniti. To je poput neke energije – ističe ona. U selu je nekad davno živio njezin rođak. Hladne zime, 1997. godine Corine ga je posjetila. Šetala je te noći puteljkom prema planini kada je, kako kaže, nešto vidjela na nebu.
– Zelena, nejasna svjetlost me je paralizirala. Zatim sam osjetila kako se uzdižem. Noge mi više nisu bile na tlu. A zatim sam izgubila svijest – kaže i dodaje da je nakon što je došla k sebi na rukama imala zelene mrlje. Onda je uslijedilo novo pomračenje. Osvijestivši se otrčala je. Riječi, međutim, nisu izlazile.
Svijet se promijenio
– Vratila sam se prije pet godina i s mužem ovdje otvorila trgovinu. Nešto, neka intuicija me vodila natrag – priča Corine. Iza njenih leđa, u trgovini, Jean-Marc Buge (53) velikim nožem reže pršut. Zbog velike gužve su ga zaposlili na dva dana. Oči mu se najednom šire.
– Inače se bavim spiritizmom. Onostranim. Razgovaram s duhovima – govori ozbiljno. Ostavlja nož i rukama pojačava doživljaj. Noć se nadvila nad Bugarach. Neki čekaju dolazak. Lokalni stanovnici odlazak. Masa ljudi u tišini čeka. Pripadnici različitih naroda napuštaju selo. Automobila je sve manje. Kada je i posljednji napustio parkiralište, Corine Leblanc progovara: – Sada ćemo ponovno živjeti u skladu s prirodom. Svijet noćas nije nestao. No promijenio se. Corine drži knjigu “Tajna koju skrivamo”...
Nema komentara:
Objavi komentar