nedjelja, 1. travnja 2012.

ŽENE NA FUNKCIJAMA I HRVATSKOJ

Žene zauzimaju brojne odgovorne funkcije, ali još se ne radi dovoljno na spolnoj raznolikosti


Izdanje

Broj 14, 16.12.2011 
Period povijesti u kojem su žene bile samo žrtve je okončan. Žene su danas lideri - poručila je jemenska novinarka i aktivistica Tawakkul Karman. Riječima: “Svijet nas više ne može držati po strani. Svijet konačno mora uvažiti naše vještine i sposobnosti”, nadovezala se liberijska mirovna aktivistica Leymah Gbowee. Izrekle su to prošle subote u Oslu primajući, zajedno s predsjednicom Liberije Ellen Johnson Sirleaf, Nobelovu nagradu za mir. Bilo je to prvi put u povijesti dodjele te nagrade da su je dobile - tri žene. Dan ranije, na zagrebačkoj konferenciji “Žene u biznisu 2011.”, Melanie Seier Larsen, viša menadžerica u vodećoj konzultantskoj kompaniji na području jugoistočne Europe A. T. Kearneyu, kazala je da se osam šefica država i 29 direktorica kompanija nalazi na listi 100 najutjecajnijih žena svijeta.
- No u Hrvatskoj se još uvijek ne radi dovoljno na spolnoj raznolikosti. Stručnjaci procjenjuju da je poduzetnika dvostruko više od poduzetnica. Među top menadžerima svega je 6% žena, iako čine 52% stanovništva. Na čelnim mjestima u tvrtkama je 27% žena, 19% ih je u nadzornim odborima, a tek je 25% žena osnivačica trgovačkih društava - precizirala je. A mada u Hrvatskoj ima 52% žena i u članstvu političkih stranaka je od 26 do 36% žena, u novi Sabor izabrano je tek 19,8% žena. Među njima je i Mirela Holy koja će saborsku stolicu ipak zamijeniti ministarskom. Tako će biti jedna od triju ministrica u novoj vladi (uz Vesnu Pusić i Andreu Zlatar), dok će se Milanku Opačić oslovljavati potpredsjednicom vlade.
- Voljela bih da se, u odnosu na prije, broj žena u Saboru sad povećao. Na žalost, to se nije dogodilo. Kako će neke zastupnice i zastupnici otići na izvršne pozicije, pa ih možda zamijene upravo žene, to se onda broj žena u Saboru moguće i poveća. No ni to nas ne smije zadovoljiti - komentirala je M. Holy znatan manjak žena u domaćem političkom vrhu. Još uvijek je uvriježeno, kaže, da su muškarci javno aktivni, dok su žene zbog naučenih rodnih stereotipa skromnije i nenametljivije, očekujući da će njihov rad i kvalitete biti zamijećeni.
- Ali to se neće dogoditi ako se ne založite za sebe. Muškarci su puno samouvjereniji u prihvaćanju raznih dužnosti i odgovornosti, a žene su samokritičnije, preispituju jesu li za nešto sposobne ili nisu. Kod muškaraca to nisam primjetila - govori buduća ministrica.
Odvažna sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, Ivana Kršul, uz napomenu - da u pravosuđu, među sucima, ima puno više žena nego muškaraca - otkriva kako je ipak zamijetila da se žene-suci međusobno više pomažu, drže se zajedno i među njima nema negativnog nadmetanja. I dok tijekom napredovanja u karijeri nikada nije doživjela prepreke ili marginaliziranja samo zato što je žena, je li ikada od onih koji su se kao optuženi našli ispred nje i morala im je odmjeriti krivnju, doživjela kakvu neprimjerenu reakciju ili podsmjehivanje zato što im sudbinu kroji - sutkinja? - Ne, nikada, jer sve ovisi o nastupu i autoritetu. Nastojim da se u mojoj sudnici zna što je red. Ako se tako postavite onda nema neprimjerenih stvari - objašnjava. Ipak, doživjela je prijetnje. Imala je i policijsku zaštitu. Ni u tome ne vidi nepremostivi problem. Bitno je, kaže, uvijek ostati profesionalan i zadržati samokontrolu. Predsjednica Ekonomskog instituta, Sandra Švaljek, osvrnula se pak na činjenicu da u vrijeme krize žene ipak sve češće dolaze na ključna mjesta. Smatra da je to zato što se žene mogu bolje nositi s krizama. Staložene su i strpljive, a zbog toga što im stabilnost daje njihova uloga majki i supruga, spremnije su prihvatiti i rizik neuspjeha.
Upravo to svjedoči i čelnica Ericssona Nikole Tesle, Gordana Kovačević. Ističe, puno je toga važno što se mora poklopiti da bi čovjek uspio. - Iz iskustva znam da kvalitetne ideje i argumenti uvijek izazivaju pozornost, bilo da je riječ o vlastitom timu, kompaniji, lokalnom, regionalnom ili globalnom okruženju. Uvijek sam spremna preuzeti odgovornost za rezultate, hrabro pristupiti svakom, pa i najtežem zadatku te vlastitim primjerom pokazati kakve vrijednosti očekujem od drugih. Novi izazovi uvijek su prilika za nove pozitivne korake, a u takvim slučajevima treba i voditi, a ne samo slijediti - poručuje Kovačevićeva dodajući da bi žene - u slučajevima kada to žele, imaju kompetencije, znanje i volju da se bave određenim poslom - trebale biti aktivnije kako bi se prevladali stereotipi i pružila im se ista prilika kao i muškarcima. Naglašava kako se i podjela na muška i ženska zanimanja sve više gubi. - Žene pokazuju da se mogu ravnopravno nositi i na onim područjima ljudskog djelovanja koja su do jučer bila rezervirana samo za muškarce ili pak da se dobro nose s kriznim situacijama - govori G. Kovačević. Kad je vođenje domaćih bolnica u pitanju, zanimljivo je da su na čelu pet kliničkih bolničkih centara, tri kliničke bolnice i tri klinike - muškarci. Tek u rangu ravnatelja općih bolnica pojavljuju se žene. Od 22 opće bolnice tek na čelu njih pet sjede - ravnateljice.
Jedna od njih je i Gordana Slavetić koja je u 142 godine dugoj povijesti bolnice u Koprivnici, njena - prva ravnateljica. - Prije je medicina, kao vrlo atraktivno zvanje, bila rezervirana za muškarce. Ali u zadnjih 15 godina u nas su se pojavila atraktivnija, muškarcima privlačnija zanimanja, poput menadžmenta, informatike... Ona osiguravaju bolji status i više plaće, pa su muškarci postali manje zainteresirani za medicinu, a onda su u taj prostor ušle žene - pojašnjava G. Slavetić. Nastavlja kako joj je osamdesetih godina bilo jako teško dobiti specijalizaciju iz kirurgije. Čekala ju je pet godina. No mjesto ravnateljice dobila je prilično lako. Odlučila se natjecati, njene su kvalitete bile prepoznate, pa je dobila priliku voditi bolnicu. Domeće kako su i njeni najbliži suradnici - zamjenica, pomoćnica za kvalitetu zdravstvene zaštite i glavna sestra. - Na početku mandata zamjenik i jedan pomoćnik bili su mi muškarci, ali su oni s vremenom odustali od tih funkcija. Nemam ništa protiv muškaraca, ali priznajem da volim za suradnike imati žene. Pouzdane su, radišne, ustrajne, posvećene poslu, nisu sujetne, uvijek su na vrijeme gotove... Naravno, postoje i nedostaci. Žene su uvijek rastrgane između obitelji i posla - kaže koprivnička ravnateljica. Za to što žena ima manje na čelnim pozicijama, Sandra Uzelac, članica Uprave Brodogradilišta Viktor Lenac, drži da su krive i same žene.
- One manje teže moći i autoritetu. Ambicija kod žena nije toliko izražena kao kod muškaraca. Često zbog takvih razloga one niti ne dođu u poziciju ući u uži izbor kod odabira za čelne funkcije - tvrdi Uzelčeva. Što se ženskog poduzetništva tiče, lani je od ukupno 89.370 trgovačkih društava, njih 19.599 (ili 22%) bilo u vlasništvu žena. Udio žena u ukupnom broju obrtnika još je veći i čini 32,8% svih obrta. Krajem studenoga ove godine bilo je 28.513 obrta registriranih u vlasništvu žena. Među tim odvažnim poduzetnicama je i jedna posebno uspješna - Jadranka Boban Pejić, direktorica i vlasnica Biovege, koju je Europska banka za obnovu i razvoj proglasila Poduzetnicom godine. Ona smatra da je oslanjanje na žene u kriznim trenucima - ispravan put. - Žene su biološki jače jer u sebi stvaraju život i ta biološka snaga, kao i urođena brižnost, kreativnost i konstruktivnost isplivavaju u kriznim trenucima - govori J. B. Pejić navodeći što ženama, kad je posao u pitanju, ubraja u vrline, a što u mane: - Žena je opreznija, strpljivija, manje pohlepna, empatičnija prema suradnicima pa time oko sebe stvara bolju atmosferu za rad. A mane? Ako u nas prevlada majčinski instinkt onda možemo biti prepopustljive. Nekad predugo čekamo kako bi “prerezale” neku tako očitu situaciju, predugo drugima dajemo šansu da pokažu znaju li i mogu li nešto učiniti. To što se žene više odlučuju za angažman u civilnim društvima, nego u politici i biznisu, donedana izvršna direktorica GONG-a Sandra Pernar tumači “čisto ženskim senzibilitetom”: - U civilnim društvima drugačiji su principi djelovanja. Više se pozornosti pridaje komunikaciji, mirnom rješavanju sukoba, a opet je i iz te perspektive mogućnost utjecaja vrlo velika. Kolika je ženska odvažnost, ustrajnost i osjetljivost na nepravdu i nepoštenje, svjedoči i predsjednica Udruge Zviždač Vesna Balenović. Među “zviždačima” podjednak je broj muškaraca i žena, no neke razlike ipak zapaža.
- Iako svi “zviždači” imaju lavlja srca kada su moral i poštenje u pitanju, ipak primjećujem da su “zviždačice” nešto srčanije i upornije. U njih je više žara, ne odustaju, žustrije su, dok su muškarci nekad podložniji popuštanju. Kod žena nema kolebljivosti. Kad žena ima cilj, viziju, onda ona svoju zvijezdu slijedi kao lavica. I zato su “zviždačice” i uspješnije - hvali Balenovićeva žene koje su odlučile “zazviždati”. Među takve sigurno spada i predsjednica sindikalnog ogranka Glasa Istre, Maša Jerin, koja je lani u studenom kolege povela u osmodnevni štrajk. I sama zna da su na čelnim sindikalnim funkcijama uglavnom muškarci, ali tvrdi kako ženama često i nije cilj da budu na čelu kolone, jer upravo su žene one koje se nalaze iza tih isturenih muškaraca i - rade. - Muškarci vole biti predsjednici nečega, davati izjave... Njima je to primamljivo, a žene više vole raditi u pozadini, mada bi one sigurno bile bolje vođe od muškaraca, ali nemaju se potrebu toliko isticati i natjecati - smatra kolegica Jerin. U njenu priču donekle se uklapa i Ruža Tomašić koja je postala simbol borbe protiv narkomafije. Umjesto nekog neustrašivog muškarca dilerima je rat objavila - žena. - Doista, bilo bi primjerenije da se time bave muškarci, ali žene su osjetljivije na stradanja mladih. Tu do izražaja dolazi i njihova majčinska brižnost i zato su one srčanije u borbi s drogom. Znate, mene je najviše zasmetalo što su mi neki ljudi znali reći što mi sve to treba. Govorili su da nisam normalna. Znajući da su i djeca nekih saborskih zastupnika ovisnici, molila sam ih da to javno kažu i tako pomognu i svojoj djeci i drugima, no svi su mi uzvratili da gledam svoja posla. Ovaj posao nije glamurozan. Njime se ne možete hvaliti. On je opasan i možda baš zato muškima nije privlačan - svjedoči Tomašićeva koju u njenoj misiji nisu pokolebale ni ucjene, ni prijetnje.
Na neke iznesene činjenice i teze o poslovnom (ne) uspjehu žena u odnosu na muškarce osvrnula se i psihloginja Mirjana Krizmanić: - Ne bih rekla da žene nisu na čelnim pozicijama zato što ih muški tlače i koče u napredovanju. Žene često same ne žele doći na takve pozicije jer se onda neće moći dovoljno posvetiti obitelji. Usto, one često izbjegavaju vodeće funkcije kako bi izbjegle biti nadređene muškarcima jer znaju da muški neće izvršavati njihove naloge, ismijavat će ih... Mnogi muškarci ne žele raditi za ženu šefa, a i same žene nerijetko ne žele da im je žena še

Nema komentara:

Objavi komentar