Strah od ulaganja
Ključna je stvar pokrenuti proizvodnju. Imamo li za to pretpostavki? Novaca ima, neiskorištena postrojenja i ljudi postoje, ali istovremeno nema kapitala za proizvodnju. Banke imaju novce, ali ga ne plasiraju, poduzetnici nemaju projekata, a građani povećavaju štednju. Kakvo je to društvo koje taj potencijal nije u stanju pokrenuti? Kapitalističko! Kapital je ponovno obolio. Virus se zove strah od ulaganja. Da bi se povjerenje vratilo, kapital traži ekonomsku stabilnost putem „strogih mjera štednje“. Međutim, rezovi smanjuju javnu potrošnju, što dovodi do pada proizvodnje, do novog gubitka radnih mjesta, do još jednog smanjena potrošnje, manje prikupljenih poreza i tako do novog deficita. Krug se zatvara svaki put na nižoj razini proizvodnje. Na socijalnoj strani to izgleda ovako: smanjuje se javna potrošnja, rastvara se socijalna država i oduzimaju prava građana (školovanje, lijekovi... itd.). Smanjuju se plaće ljudima u javnom sektoru, što dalje dovodi do smanjenja plaća i radnicima u privredi, a uslijed kočničarske ekonomske politike radnici ostaju bez posla. Kada se svima smanjuju plaće onda to nije horizontalna preraspodjela od zaposlenih prema nezaposlenima, kako se predstavlja, već je to vertikalna preraspodjela nacionalnog bogatstva u korist profita i bogatih na štetu dohodaka i radnika. Povećava se nejednakost, slabi socijalna kohezija, što ruši dostojanstvo pojedinaca. Društvo u kojem bankari primaju bonuse dok drugi skapavaju nije ljudsko društvo već zvjerinjak.
Nema komentara:
Objavi komentar