Demonska strana fizičara: ‘Newton je bio genij, ali je zbog potisnute MUŠKE LJUBAVI stalno vrijeđao druge ljude, mlatio žene i širio frapantnu mržnju!’
Poznati britanski znanstveni publicist dr. Stuart Clark samo za reporterku Nedjeljnog otkriva detalje svoje knjige koja potpuno mijenja sve što znamo o velikom Isaacu Newtonu
Bio je genij, ali i ekscentričan čovjek neugodna karaktera. Iako se smatra ocem moderne fizike, mnogo više vremena posvetio je alkemiji i crnoj magiji. A njegova životna ljubav bio je švicarski matematičar Nicolas Fatio de Duiller. On je Isaac Newton, jedan od najbriljantnijih umova u povijesti o kojemu je upravo u Velikoj Britaniji objavljena nova knjiga “The Sensorium of God”. Autor knjige jest dr. Stuart Clark, poznati britanski znanstveni publicist i jedan od ponajboljih popularizatora astronomije. Knjiga “The Sensorium of God” povijesna je fikcija te drugi dio trilogije “The Sky’s Dark Labirinth” u kojoj se Clark bavi velikanima svjetske znanosti:Galileom, Newtonom i Einsteinom te njihovim suvremenicima.
- Povijesna fikcija je afirmirana i popularna spisateljska tradicija. Istraživao sam živote velikih astronoma, njihova otkrića i motivacije te sam želio oživiti te znanstvenike tako da zainteresiram što veći broj čitatelja. Spoznao sam da su životi i vremena u kojima su živjeli moji junaci bili tako dramatični da bi se na osnovi toga mogao napisati veliki povijesni romani - kaže mi Stuart Clark.
Aspergerov sindrom
Isaac Newton rođen je u Woolsthorpeu 25. prosinca 1642. godine (po starom kalendaru) kao nedonošće. Kako je bio malen i slabunjav, mislili su da neće preživjeti. No Newton je sve demantirao: doživio je 85 godina, što je za to doba bila ekstremna dugovječnost. Rođen je na maloj farmi, a nikad nije vidio oca jer je umro prije dječakova rođenja. Kad je Isaac navršio tri godine, njegova majka udala se za drugog muškarca s kojim je imala troje djece. Isaaca je ostavila pod bakinim nadzorom, a prihvatila ga je ponovno tek kada joj je kao 15-godišnji mladac mogao pomagati u kućanstvu jer je ostala udovica s troje djece. Isaac Newton bio je inteligentan, no vrlo introvertiran dječak sklon povlačenju u “vlastiti svijet”. Britanski znanstvenik Simon Baron-Cohen 2003. godine lansirao je tezu da je Newton, baš kao i Einstein, imao Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra koji karakteriziraju teškoće u komunikaciji i socijalnim kontaktima te manjak empatije.
- Ja ne mislim da je Newton imao Aspergerov sindrom. Smatram da je bio osjetljivo dijete kojega je jako povrijedilo kad ga je majka ostavila. Stoga je razvio napad kao najbolju obranu. Način na koji je Newton manipulirao ljudima kasnije u životu pokazuje da je posjedovao dar empatije jer je znao kako ‘igrati’ s drugima u vlastitu korist. Bio je fanatičan, čak opsesivan u nekim fazama života, ali ne bih rekao da je imao Aspergerov sindrom - rekao je Stuart Clark.
Laž o jabuci
Nakon završene srednje škole, Newton je 1661. primljen u Trinity College u Cambridgeu. Budući da je bio najsiromašniji student, morao je raditi teške poslove kako bi zaradio za školovanje. No Newtonovi su profesori ubrzo spoznali da je riječ o genijalcu pa je nakon završetka studija primljen na Cambridge kao profesor matematike i optike. Uslijedile su godine plodnog znanstvenog rada, gdje se Newton pokazao kao fantastični eksperimentalac. U svom slavnom djelu “Philosophiae Naturalis Principia Mathematica”, objavljenom 1687. godine, Isaac Newton formulirao je zakone gibanja i opći zakon gravitacije te tako postavio temelje moderne fizike.
O jabuci koja je pala na Newtonovu glavu, dok je sjedio ispod voćke, i pomogla mu da shvati gravitacijsku silu, govori jedna od najpoznatijih anegdota u svijetu znanosti. Njezin je autor liječnik William Stukeley, koji je 1752. godine napisao biografiju slavnog fizičara naslovljenu “Memoirs of Newton’s Life”. - Nakon ručka, zatoplilo je i otišli smo u voćnjak popiti čaj u sjeni nekoliko stabala jabuke - opisao je Stukeley svoj susret s Newtonom. “Rekao mi je kako mu je u sličnoj situaciji na um pala ideja o gravitaciji. Bio je to pad jabuke dok je bio u kontemplativnom raspoloženju...” zapisao je Stukeley.
- Nažalost, nisam siguran da je priča o jabuci istinita. Newton je to ispričao kasnije u životu, a ne dok je istraživao gravitaciju pa bi to moglo biti dio mitologije s njegove strane. Uključio sam scenu iz voćnjaka oko Newtonove kuće u svoju knjigu, ali on ne vidi nijednu jabuku kako pada u trenutku svoje inspiracije - rekao je Clark. Tvrdi da je koncept gravitacije za Newtona bio način na koji je mogao objasniti gibanje planeta na noćnom nebu.
Nema komentara:
Objavi komentar