umjesto vremena darovi

Vođen istom ljubavlju prema djeci svoja nam je iskustva i savjete za roditelje kazao omiljeni odgajatelj vrtića Različak, Velimir Bulović. - U interesu je djece da si otvorimo oči jer nas bolestan način i tempo života odvlače od njih. Želim vjerovati da svaki roditelj želi više vremena biti s djecom, no ne mogu se praviti slijepim. Jer u predškolskoj dobi kada smo djeci najpotrebniji vrijeme naprosto proleti. Ako mislimo da ćemo to vrijeme kasnije nedoknaditi, u zabludi smo. Djecu dovodimo u deficit, jer svaka dob nosi svoje i ono što djeci treba s tri ili pet godina, kasnije je teško nadomjestiti - očinski brižno upozorava Bulović. Smatra da onoga što je djeci najpotrebnije - roditeljske prisutnosti i vremena - ima najmanje, a time najmlađe jako uskraćujemo. - Zato što nemamo vremena, danas ćemo djecu pokušati razveseljavati raznim darovima i obećanjima. Djeca to objeručke prihvaćaju, ali za njihov emocionalni život to nije dovoljno. Roditelji bi se trebali truditi nalaziti više vremena za djecu jer tada doživljavaju s njima svu onu spontanost, vide sve one osjećaje, otkrivaju poteškoće, rastu i smiju se zajedno s njima - pun plemenitih namjera govori dobri duh Različka koji ipak nije mogao zanijekati da su od ponedjeljka do petka djeca više s odgajateljima, nego s roditeljima. Zato i pedagoginja za predškolski odgoj Biserka Petrović ocjenjuje da vrtić može puno pomoći da se roditelji educiraju i uključe u što bolji odgoj djece. - Svi mi imamo privid da smo dobri roditelji. Mislimo da, ako je dijete tu pored nas - to je dovoljno, a nismo ni svjesni da u tom trenutku nešto radimo, kuhamo, čitamo... i da nam pažnja zapravo nije usmjerena na dijete. I zato su djeca jako željna roditelja. Ako sve kasnije dolazimo po djecu u vrtić morali bi voditi računa o tome da je i djetetu naporno predugo boraviti u vrtiću i dijeliti sve s ostalih 25 u grupi. Na žalost, u suvremenom društvu djeca i roditelji se otuđuju - zvoni na uzbunu pedagoginja Petrović. Kako izbjeći te zamke koje nas otuđuju savjetuje Dubravka Miljković, specijalizirana za psihologiju obrazovanja. Primjerice, ona je protiv toga da djeca imaju televizor u svojim sobama. - Kvaliteta provedenog vremena s djecom, najbitnija je. Ako smo svi u kući, ali je svatko zavučen u svoju sobu, gleda svoj televizor, onda - nismo zajedno. Pristalica sam toga da se u kući ima samo jedan televizor. To znači zajedničko gledanje, komentiranje, smijanje... To nas uči i vještini pregovaranja i dogovaranja što ćemo gledati. Neki roditelji puno rade i kad dođu kući jako su živčani i zanemare dijete pa zbog grižnje savjesti misle da kupnjom raznih darova mogu nadoknaditi nedostatak pažnje - nabraja psihologinja Miljković gdje sve roditelji griješe i navodi kako nova istraživanja pokazuju da popustljiv stil, previše davanja, previše aktivnosti, nepostojanje pravila..., dovode do toga da su djeca kasnije - manje sretna i manje zahvalna te nemaju empatije za potrebe drugih ljudi. A to nijedan roditelj ne želi djetetu